Dana 18. studenoga u OŠ Kneginec Gornji, iako bez mnogo riječi, vladala je posebna atmosfera. Naime, svi smo u srcima nosili grad Vukovar i njegovo stradanje. Na ulazu nas je dočekao plakat koji nas je na dirljiv način podsjetio na žrtvu, stradanje, ali i hrabrost Vukovaraca. Na satovima su se slušale pjesme Gospodine, generale, Stoji grad, Moja domovina. Čitali su se tekstovi vukovarskog novinara i književnika Siniše Glavaševića, prepričavala se povijest Vukovara te su se zapalili lampioni. Svi smo se složili s jednom mišlju: Ne ponovilo se nikad više!

Dana 18. studenoga u OŠ Kneginec Gornji, iako bez mnogo riječi, vladala je posebna atmosfera. Naime, svi smo u srcima nosili grad Vukovar i njegovo stradanje. Na ulazu nas je dočekao plakat koji nas je na dirljiv način podsjetio na žrtvu, stradanje, ali i hrabrost Vukovaraca. Na satovima su se slušale pjesme Gospodine, generale, Stoji grad, Moja domovina. Čitali su se tekstovi vukovarskog novinara i književnika Siniše Glavaševića, prepričavala se povijest Vukovara te su se zapalili lampioni. Svi smo se složili s jednom mišlju: Ne ponovilo se nikad više!

Dana 18. studenoga u OŠ Kneginec Gornji, iako bez mnogo riječi, vladala je posebna atmosfera. Naime, svi smo u srcima nosili grad Vukovar i njegovo stradanje. Na ulazu nas je dočekao plakat koji nas je na dirljiv način podsjetio na žrtvu, stradanje, ali i hrabrost Vukovaraca. Na satovima su se slušale pjesme Gospodine, generale, Stoji grad, Moja domovina. Čitali su se tekstovi vukovarskog novinara i književnika Siniše Glavaševića, prepričavala se povijest Vukovara te su se zapalili lampioni. Svi smo se složili s jednom mišlju: Ne ponovilo se nikad više!